Kako funkcioniraju krediti?

Banke si posuđuju novac međusobno, posuđuju ga državama, kompanijama, običnim građanima... I posuđuju ga više nego što ga imaju na raspolaganju. Poznata je činjenica kako bi se čitav bankarski sustav raspao kada bi svi odjednom pohrlili povući svoj novac iz banaka. Novca jednostavno ne bi bilo dovoljno, ali ga zato gotovo uvijek ima dovoljno za kreditiranje, pa na kraju dolazi do "pucanja balona", financijske krize i recesije, što nije čudno kada banke kontroliraju financiranje proizvodnje i financiranje kupovine. Želite izgraditi stambenu zgradu? Nemate novca? Dižete kredit za izgradnju. Ja želim kupiti stan u vašoj zgradi. Dižem kredit za kupovinu stana. Isto vrijedi za sve: brodove, aute, autoceste, dvorane, bolnice... Zatvoreni krug. Kraj dolazi jedino kada se iscrpe sve matematičke formule kojima banke stvaraju novac, a taj kraj zove se recesija i taj kraj proživljavamo danas. Naravno, ne govorimo o kraju sustava, već samo o kraju jednog makroekonomskog ciklusa. Bankari tada trče državama i traže pomoć jer bez njih nema novog uzlaznog ciklusa, tj. nove ekspanzije, a nakon što tu pomoć dobiju sve kreće ispočetka.

Kako funkcioniraju banke?

Što je temelj bankarskog sustava? Temelj su depoziti. Građani u bankama drže svoje plaće i štednju, kompanije otvaraju svoje račune, država također drži svoj novac u bankama... Ukratko, sav novac je u bankama. Cilj je akumulirati što više sredstava kako bi se okrupnjen kapital mogao dalje plasirati u kredite, vrijednosne papire, fizičku imovinu i ostalo, te se kapital na taj način multiplicira. Naravno, plasman kapitala rezultira određenim profitom, bez obzira da li se radi o aktivnoj kamati koju banka prima na kredite ili o drugim oblicima dobiti od trgovine ili dividendi. Tu već možemo detektirati problem. Novac kojim banka raspolaže (možda je bolje reći manipulira) uopće ne pripada banci, ali joj zato pripada većina profita. Kome uopće idu svi ti krediti?

Kako funkcionira demokracija

Većina današnjih demokracija funkcionira na principu zastupničkih tijela. Svako toliko održavaju se izbori na kojima ljudi biraju kandidate koje su im ponudile velike političke opcije, to jest stranke, a koji potom predstavljaju ljude u zastupničkim tijelima poput parlamenata ili vijeća. Tako to funkcionira u teoriji. Nakon što na izborima izaberete svoje predstavnike, vi se zapravo sljedećih nekoliko godina prepuštate na milost njihovoj samovolji. Za što vi ustvari glasate? Da li glasate za smanjenje plaća i mirovina? Da li glasate za korumpirano pravosuđe i zdravstvo? Da li glasate za megalomanske projekte koji koriste samo privatnom kapitalu? Ne. Vi čak niti ne glasate za pojedince. Glasovi se daju skupinama ljudi koje se vode zajedničkim interesom. To je ustvari najobičniji proces nagrađivanja prema zaslugama. Ukoliko ste šef nekog malog stranačkog ogranka dovoljno je da obećanjima i raznim nagradama prikupite što više glasova i zagarantirana vam je fotelja. Što ste moćniji i imate veće stado, to jest veći utjecaj, to su i nagrade koje dobivate veće. Tako sutra kao profesionalni odvjetnik postajete ministar turizma, ukoliko ste se pak eventualno inkriminirali kao ministar gospodarstva, za vas uvijek ima mjesta u ministarstvu obrane, a u slučaju da stranka s kojom morate koalirati zahtjeva jedno određeno ministarstvo, tada se za vas uvijek može napraviti novo ministarstvo. Ukoliko vam se možda čini da vam je ovo sve odnekud poznato, ne brinite, jer sve sličnosti sa stvarnim događajima nisu uopće slučajne.

Ekološka ekonomija

Na prvi pogled možda se može učiniti da je ekološka ekonomija gotovo ista kao ekonomija okoliša, ali to nije tako jer ekološka ekonomija ekonomiju smatra samo podsustavom ekološkog sustava i naglašava važnost očuvanja prirodnog kapitala. Prirodni kapital predstavlja produžetak klasičnog shvaćanja kapitala kao instrumenta stvaranja nove vrijednosti jer se kreće od postavke da postojeće šume ili, recimo, ribe u budućnosti stvaraju nove šume i nove ribe. Problem ove ekonomije je što iza nje ne stoji čvrsta teoretska osnova, već se fokusira na očuvanje prirode, održivi razvoj, međugeneracijsku jednakost i pravdu, što su više moralna nego ekonomska načela. Unatoč tomu, ekološki ekonomisti uspjeli su se probiti u znanstvenoj zajednici i "progurati" neke od svojih teorija. Jedno od najviših načela ekološke ekonomije je održivi razvoj. Tako se prije svega treba usredotočiti na razmatranje mogućih dugoročnih štetnih posljedica nekog djelovanja na okoliš, a tek potom krenuti sa analizom troškova i profita. Drugo važno pitanje je nosivost Zemlje. Sposobnost našeg planeta da podržavca život je ograničena, a ako promatramo dugoročni razvoj sa stajališta BDP-a vidimo da ukoliko želimo realni rast, onda porast BDP-a uvijek mora biti veći od porasta broja stanovnika kako bi naša proizvodnja mogla stalno pokrivati povećane potrebe, prije svega proizvodnja hrane i vode. Ukoliko ne dođe do većeg tehnološkog skoka, realni pad prinosa zaprijetit će održivom razvoju. Globalno zagrijavanje također je jedno od najvažnijih pitanja u ekološkoj ekonomiji, što i ne treba previše pojašnjavati. Ekološki ekonomisti su i veliki kritičari nekih klasičnih ekonomskih postavki, pa tako smatraju kako stalan ekonomski rast izražen kvantitativno brojevima nikako ne predstavlja realni napredak u kvaliteti života, a isto vrijedi i za porast potrošnje, koji prema klasičarima znači i veći standard života, ali može imati štetne posljedice za okoliš, koji je ustvari jedino mjerilo za dugoročni održivi razvoj i globalni porast životnog standarda.

Evolucijska ekonomija

Evolucijska ekonomija fokusirana je na procese koji konstantno unose promjene u gospodarstvo utječući tako na sve gospodarske subjekte i institucije kao što su različite kompanije ili radnici. Ti procesi su pak rezultat djelovanja i interakcije raznih pojedinaca koji čine sustav, a zasnovani su na njima dostupnim informacijama. To pojednostavljeno znači da niti jedan društveni model, pa tako ni onaj ekonomski, ne može biti stalan, već je podložan stalnim promjenama, koje su pak uzrokovane stalnim inovacijama. Dakle, postoji stupanj makroekonomske ravnoteže koji subjekti tržišta uništavaju uvođenjem novih tehnologija i inovacija, te tako izbacuju zastarjele tehnologije iz upotrebe. Ovakve promjene dolaze kao prirodni proces, to jest određeni oblik evolucije koja unaprjeđuje sustav. Do problema dolazi kada se zastarjela tehnologija, to jest njezini vlasnici, nastoji obraniti zato što ne želi izgubiti svoju prevlast. Takvi pokušaji uglavnom na kraju ne uspjevaju, ali značajno usporavaju penetraciju novih tehnologija na tržište. Jedan takav primjer koji je trenutačno aktualan je stalna borba naftnih giganata da onemoguće ulazak čistih tehnologija na tržište. Oni su svjesni da je ulazak novih tehnologija neizbježan i stalno se pripremaju kako bi osigurali svoje mjesto na tržištu, ali to ipak usporava cijeli proces s izraženim negativnim učincima na društvo, što predstavlja problem. Inače, valja napomenuti kako je značajan doprinos razvoju ove teorije dao i Joseph Schumpeter, jedan od najvećih ekonomista svih vremena.

STUDIJSKI PROGRAM

3. c) Mogući partneri u realizaciji studijskog programa
Studijski program u cijelosti realizira Ekonomski fakultet u Splitu, kao vlastiti studij.
U realizaciji pojedinih studijskih cjelina, odnosno predmeta, sudjelovati će profesori sa partnerskih
institucija. Kao partneri u realizaciji pojedinih istraživačko-razvojnih i stručnih segmenata pojaviti
će se i zainteresirani gospodarski subjekti.
4. d) Otvorednost studija prema pokretljivosti studenata
S ovoga studija naši polaznici mogu nastaviti studij na visokim učilištima u zemlji (sva visoka
ekonomska učilišta u Hrvatskoj) i inozemstvu, i to na onim visokim učilištima (partnerskim
institucijama) koja imaju ustrojene ekvivalentne i/ili analogne studije ustrojene prema
Bolonjskoj deklaraciji.
Isto tako, na našem studiju mogu nastaviti obrazovanje studenti ekvivalentnih i /ili analognih
programa visokih učilišta u zemlji (sa svih visokih ekonomskih učilišta u Hrvatskoj) i visokih
učilišta u inozemstvu (partnerskih institucija) koja imaju ustrojene ekvivalentne i/ili analogne
studijske programe prema Bolonjskoj deklaraciji.
Sve navedeno utvrđuje se posebnim aktom -Pravilnikom o studiju i studiranju.

Razlozi za pokretanje studija

Temeljni razlozi za pokretanje ovog studija su dosadašnja tradicija i dugogodišnje iskustvo u
organiziranju znanstvenih i stručnih poslijediplomskih studija, te izraženi interes potencijalnih
pristupnika, odnosno organizacija u kojima rade.
Poslijediplomski specijalistički studijski program Ekonomija omogućava multidisciplinarno
izučavanje ekonomske zbilje koje je nužno s obzirom na suvremene znanstvene spoznaje i
trendove moderne globalizirajuće ekonomije, te stvara nužne pretpostavke za implementaciju
stečenih znanja u našoj gospodarskoj praksi.
Pokretanjem ovog studijskog programa obuhvatiti će se napredna znanja ekonomije i
pojedinih ekonomskih područja, gospodarskih sektora i grupacija te napredne kvantitativnostatističke
metode. To će omogućiti primjenu metodologije ekonomske i poduzetničke misli u
kompleksnoj analizi problema suvremenog gospodarstva i društva te iznalaženje inovativnih
rješenja za njihovo prevladavanje u dinamičkoj perspektivi suvremenog gospodarstva.
Poredbeno nacionalno i međunarodno motrište načela i institucija pravnog poretka,
gospodarskog sustava i ekonomske politike Europske unije iziskuje posebno proučavanje i
obuhvaćeno je kroz kolegije ovoga studija s naglaskom na sposobnost kreativne primjene
načela i funkcioniranja sustava monetarnih i javnih financija u nacionalnim i međunarodnim
uvjetima.
Program pruža mogućnost posebnog izučavanja i stjecanja znanja iz područja regionalne
ekonomije i politike regionalnog razvoja i okoliša uz praktičnu primjenu pri upravljanju
regionalnim i održivim razvitkom.
Nastavni plan i program ovog Studija usporediv je s analognim programima inozemnih
visokih učilišta u Italiji (Anconi, Perugi), Velikoj Britaniji (Stoke on Trent-u, Glasgow-u).
2. b) Dosadašnja iskustva predlagača u provođenju ekvivalentnih ili sličnih
programa
Kao slijednik institucija od kojih je nastao, Ekonomski fakultet u Splitu već gotovo
četrdesetak godina realizira više različitih oblika poslijediplomskih studija utemeljenih na
fakultetskim programima znanstvenih istraživanja, te na stečenim stručnim i znanstvenim
nasadama obrazuje studente poslijediplomskih studija i omogućava im stjecanje magisterija
znanosti iz različitih područja Ekonomije.
Ekonomski fakultet je u proteklom razdoblju realizirao cijeli niz stručnih i znanstvenih
poslijediplomskih studija, na kojima je magistriralo više stotina kandidata.